Ne želim odustati.
Ne zato što znam ishod, nego zato što bih odustajanjem izgubila dio sebe.
Pet godina nosim istu sliku u sebi.
Istu ideju.
Isti osjećaj da nešto u meni ne prestaje govoriti “ovo još nije gotovo”.
Bilo je trenutaka kad sam mislila da će proći.
Da će se ugasiti.
Da je to samo faza.
Ali nije.
I danas sam prvi put ozbiljno pitala sebe — držim li se ovoga iz istine ili iz straha da pustim nešto što sam predugo nosila.
Odgovor se vraća isti: ne želim odustati.
Ne zato što moram uspjeti.
Nego zato što moram pokušati do kraja.
Intuicija mi ponekad govori glasnije od logike.
Kao da postoji nešto što još ne vidim, ali osjećam.
I kao da bi odustajanje značilo da sam sama sebi zatvorila vrata prije nego što sam uopće do kraja ušla.
Znam i ovo: misli nisu dovoljne.
Treba rad. Treba trud. Treba kretanje.
Ali ne trebaju svi putevi rokove da bi bili stvarni.
Neke stvari se ne guraju.
One se grade.
Siljenje me guši.
Rokovi me znaju slomiti više nego što me pokrenu.
Kad forsiram, izgubim osjećaj za ono što stvaram.
A to više nije to.
Ovo nije samo projekt.
Ovo je nešto što mora ostati moje dok nastaje.
Možda zato moj put uvijek izgleda teži.
Ne zato što ga tražim, nego zato što ne mogu i ne želim ići putem koji me odvaja od mene.
Ne želim jednog dana imati osjećaj da nisam pokušala.
Ako ne uspije — znat ću da sam dala sve od sebe.
Ako uspije — znat ću ga nositi bez da se izgubim u njemu.
Znam i drugu stranu sebe.
Racionalnu. Čvrstu. Stabilnu.
Ali i onu osjetljivu, koja se raspadne na tuđu bol prije nego što netko uopće završi rečenicu.
I onu koja se uvijek vrati u svoj centar, makar na kratko.
I uvijek se vratim.
To je jedina konstanta u meni.
Ne savršenstvo.
Ne sigurnost.
Nego povratak sebi.
Možda minute. Možda sati. Ali nikad dani.
Ne trebam da sve bude sigurno da bih nastavila.
Trebam samo da budem iskrena prema sebi u svakom koraku.
Postoje stvari koje ne rastu na sili.
Rastu kad im daš dovoljno vremena, rada i sebe — bez da ih slomiš pokušajem da ih ubrzaš.
I možda je to ono što ja zapravo živim.
Ne odustajanje.
Nego ostajanje.
Ostanite dosljedni. Pišemo se sutra. 💕💯
