Jako me dugo mučilo pisanje mog bloga u smislu da mi je bilo jako teško krenuti pisati zbog nesigurnosti i straha od osude.
Nikako nisam uspijevala pronaći oblik pisanja koji meni najviše odgovara jer kao što je svako zanimanje za sebe, tako da i svaki čovjek individualan i treba tražiti najbolje opcije za sebe.
Tek tada čovjek može napredovati.
Moje shvaćanje dogodilo se nakon kratkog popodnevnog razgovora sa mojim partnerom.
Važno je uvijek svoje boli i teret podijeliti sa nekime kome vjerujete i tko vjeruje vama.
Naš razgovor meni osobno donio je hrabrosti i motivacije i pomogao mi je da iz druge perspektive bolje sagledam svoju situaciju i uvidim svoj problem.
Automatski sam krenula raditi na rješavanju svog problema i ovo je rezultat. 🙃
Možda još nema svrhu, ali se događa i dobiva smisao.
Na kraju dana radim ovo za svoju dušu i osobni rast i ako netko ovdje i nađe smisao, ja sam uspjela 🤍

Be positive❤️❤️
🙏🫶
Ajmo kuma samo jako 😊😊
🙏🫶