(i kad se nastavi tamo gdje si stao)
Posljednjih nekoliko mjeseci nisam tražila posao.🙄
Tražila sam sebe.🤌
Tražila sam mir u jutarnjim šetnjama s psom, u tišini prije nego se kuća probudi, u onim trenucima kad shvatiš da više nemaš snage juriti — ali imaš snage stati.🏃➡️
I upravo u tom stajanju počnu se događati promjene.
Kad sam otišla sa zadnjeg posla, to je bio kiosk na Zrću.
Tamo nisam samo radila — tamo sam ostavila dio sebe.🌪️🌩️
Radila sam za svoje snove i za svoj cilj. S osjećajem da svaki dan ima smisao.
I onda sam prestala.🌀
Ne zato što sam izgubila volju.
Nego zato što sam se zaljubila.🩷🩵
Godinu i pol dana provela sam uz Nikolu više kao dijete uz roditelja nego kao žena uz partnera.
Danas sam toga svjesna.🙂
Tada nisam znala da se, dok se oslanjaš na nekoga da te nosi, polako prestaneš oslanjati na sebe.
Ovo ne pišem da bih optužila.
Pišem jer je važno biti iskrena prema sebi.
U jednom trenutku shvatiš da mir nije luksuz.
Mir je osnova.🍀
Kad sam odlučila ponovno raditi — ovaj put u kiosku u svom kvartu — to nije bila odluka iz straha, nego iz stabilnosti.
Ovaj kiosk nije novi početak.
On je nastavak.🍻
Povratak točno tamo gdje sam stala, ali s više svijesti, više granica i više mene.
Raditi znači imati strukturu.🏗️
Struktura znači sigurnost.⚓
Sigurnost znači prostor.🛤️
A prostor je ono gdje se rađa kreativnost.
Ovaj posao mi ne uzima snove — on mi ih omogućuje.🚏
Omogućuje mi da ponovno kupim materijale, da radim rukama, da stvaram kolekciju bez pritiska, bez panike, bez osjećaja da sve mora odmah.🪡🧵
Učim da ne moram birati između stabilnosti i kreativnosti.
Mogu imati oboje.🔮
Danas ne bježim od ljubavi.
Danas gradim sebe.🎆
Gradim temelje iz kojih mogu stvarati, voljeti i biti prisutna — i kao žena, i kao majka, i kao autorica vlastitog puta.
Ovo nije kraj potrage.
Ovo je početak mira iz kojeg se stvara.✨
I prvi put nakon dugo vremena — ne žurim.
Ostanite dosljedni. Pišemo se sutra. 🪽🪽
