Od Instagrama do Westina – moja (ne)tipična avantura s Dalilom i probijanje vlastitih granica
Jedna poruka, pa druga… i odjednom razgovori koji oblikuju priču koju nisam očekivala.
I mjesecima kasnije, poznajem osobu s druge strane ekrana bolje nego vlastitu jutarnju rutinu.
Tijekom tih mjeseci, uz diskretno, ali uporno nagovaranje da se konačno pojavim na prvom događaju, Dalila je pokazala nevjerojatnu odlučnost u tome da me dovuče 😂✌️ prijateljski 🤍
Nije odustajala, ali pritom nije prelazila granice — sve je činila s izuzetnim poštovanjem prema mom vremenu i prostoru na Instagramu.
Nisam očekivala da će to dopisivanje prerasti u nešto stvarno, ali život, sa svojim nepredvidivim smislom za ironiju, uvijek će pronaći način da nas izvuče iz rutine.
Nakon nekoliko mjeseci online priče, došao je trenutak koji je mirisao na promjenu i teško nagovaranje s naglasnom Anjom, idemo! — upoznavanje uživo u Zagrebu .
Srce mi je tuklo kao da idem na intervju za posao iz snova, iako sam zapravo samo htjela upoznati osobu koja me mjesecima inspirirala s druge strane ekrana, i kao poslovna i kao obiteljska žena i majka.
Dalila me dočekala s osmijehom koji ne treba objašnjenje — onim koji zrači toplinom, sigurnošću i dozom ludosti koja te natjera da pomakneš svoje vlastite granice.
Dočekala me u hotelu Westin, gdje se održavao mrežni trening u organizaciji Herbalife-a .
Noćna mora Zagreba, zvana parking
Prije nego što sam zakoračila u svijet glamura i motivacije, dočekala me realnost – traženje parkinga u Zagrebu, jer zašto ne.
Tri kruga oko hotela, nekoliko nadobudnih pokušaja ulaska u “rezervirane garaže” i jedno lagano nervozno “ma nema šanse više” kasnije, završila sam parkirana nekoliko ulica dalje.
Ali iskreno? Tenisice na nogama daju luksuz parkiranja gdje god želiš!
Dok su druge dame u štiklama kružile po garažama u nadi da će pronaći mjesto dovoljno blizu da se ne oznoje prije događaja, ja sam se elegantno prošetala — i sarkastično uživala u činjenici da mogu hodati bez rizika da mi gležanj zatraži azil.
Inspiracije na biranje
Kada smo napokon ušle u salu, prostor je zračio energijom – onom vrstom koja te trenutno probudi i natjera da poželiš više od sebe.
Event je trajao oko 90 minuta , ali je svaka minuta bila nabijena pozitivom, smijehom i motivacijom.
Usput, dok sam upijala energiju prostora, čula sam nešto što me posebno zaintrigiralo.
– Herbalife Ltd. kotira na New York Stock Exchange pod oznakom „HLF”.
Dakle, nije riječ o lokalnoj priči, nego o globalnoj tvrtki s ozbiljnim poslovnim temeljem i tržišnom vrijednošću koja se procjenjuje na gotovo milijardu američkih dolara.
To mi je dalo novu perspektivu: iza svih tih motivacijskih priča, osmijeha i energije stoji prava, ozbiljna vizija i sustav koji funkcionira globalno .
Poseban trenutak za mene bio je govor naše prvakinje u bodybuildingu, žene koja već pola života koristi Herbalife proizvode i kroz vlastiti primjer pokazuje koliko dosljednost, disciplina i strast mogu promijeniti život.
I ne pričamo uopće o njenom izgledu.
Njezina priča bila je snažna i realna – bez lažnog sjaja, samo čista istina o tome koliko je važno vjerovati u ono što radiš, čak i kad ti nitko ne plješće.
U tom trenutku sam shvatila – ovo nije samo priča o zdravlju, nego i o karakteru .
O snazi da ustaneš svaki put kad padneš, o hrabrosti da kreneš kad drugi sumnjaju i upornosti koja ti tiho šapuće “nastavi” kad bi najradije odustala.
Dalila i motivacija u stvarnom životu
Cijelo iskustvo još jednom me podsjetilo zašto Dalilu toliko poštujem.
Ona je osoba koja ne traži prečace, ne posustaje i gradi svoj put s nevjerojatnom predanošću.
Motivira me da ju pratim, da učim, i da i sama nastavim graditi svoj san — korak po korak kao i do sada.
Tih sat i pol inspirativnih priča, možda je kratko trajao, ali ostavio je dugotrajan trag na meni.
Puno više od običnog događaja, bio je to trenutak u kojem sam shvatila da promjene dolaze onog trena kad se usudiš napraviti prvi korak i probiti tu zonu udobnosti u kojoj se skrivaš.
Završetak u tenisicama sa zonom komfora
Na izlazu iz hotela, okružena zvukom okidača kamere, zvukom potpetice i besvremenskih stilova, pogledala sam svoje tenisice — pomalo prašnjave, ali ponosne.
Ne bih ih mijenjala ni za najskuplje štikle na svijetu.
Moje tenisice podsjećaju me da prava snaga dolazi iz autentičnosti.
Volim ih više od glamura i prividnog savršenstva.
Moja “comfor zona”?
Još uvijek je strogo zaštićena i ne dam joj se tako lako.
Ko zna, možda ovaj događaj i svaki sljedeći probudi i onu mirnu, suptilnu stranu u meni, dok moj unutarnji “muškarac” i dalje preuzima inicijativu u izgradnji i čuvanju mojih snova. 😉
Pišemo se sutra. Ostanite dosljedni. 🌊😊
